Cut and paste
Kada je, prije više od stoljeća, Marcel Duchamp započeo stvarati svoje ready-made objekte, stvarni predmet ulazi u domenu umjetnosti. Točno godinu dana ranije, Picasso i Braque uvode tehniku kolaža. No, tek kad u svoj rad uključili novinske isječke materijal, iz neumjetničkog konteksta masovnih medija postaje umjetničkim materijalom. Slika prestaje biti prikazom stvarnosti, a “stvaran život” ulazi u sliku. Tijekom čitavog 20. stoljeće i nadalje u 21. stoljeću, različiti su umjetnici eksperimentirali stvarajući nove slike spajanjem fragmenata postojećih i pretvarali stare predmente u nova djela. Žanr kolaža nadalje se razvija u radovima avangardnih umjetnika poput futurista, dadaista i konstruktivista, te u neoavangardnim pokretima kao što su fluksus i pop art, kao i kroz vizualnu poeziju. Umjetnici su eksperimentirali i s oblikom i sa značenjem. Propitivanjem originalnosti i autentičnosti umjetničkog djela kao takvog, metoda preuzimanja – aproprijacije - osobito omiljenom postaje u postmodernizmu te tada sva polja djelovanja postaju otvorena za razmjenu. Stilovi, motivi, fragmenti, pa i cjelokupni radovi drugih umjetnika, kao i predmeti i sadržaji iz popularne kulture i svakodnevnog govora, ideološke, vjerske i teorijske poruke mogu se preuzeti kako bi se stvorio novi umjetnički rad. Premještajući postojeće slike u nove sustave značenja, koji se uspostavljaju novim umjetničkim djelima, umjetnici reinterpretiraju njihova prvotna značenja otkrivajući podjednako njihov relativni karakter, kao i ovisnost značenja o kontekstu samom. Umjesto da opisuju, umjetnici sadržaj iz masovnih medija, ideologije, religije i same umjetnosti posuđuju i unose u svoje radove, propitujući tako šire društvene, političke i umjetničke sfere. Odabrani primjeri, protežući se od formalnih eksperimenata s kolažom do vizualne poezije i konceptualne umjetnosti, otkrivaju što u suvremenoj umjetnosti znači cut and paste te kako on funkcionira.
